Za liječenje hipertenzije, astme, Hipertenzija
Literatura Uvod Bolesnici s astmom većinom imaju blagu do srednje tešku bolest i mogu biti dobro kontrolirani redovitom primjenom inhalacijskih kortikosteroida ICS kombiniranih s kratkodjelujućim inhalacijskim beta2-agonistima za olakšavanje simptoma. Astma je kompleksan sindrom s različitim kliničkim i upalnim fenotipovima. Poznati su različiti fenotipovi teške astme koji astme definirani fiziologijom, okidačima i upalnim parametrima. Mnogi čimbenici kao što su okoliš, genetika, higijenska razina i atopijski status igraju ulogu u razvoju i progresiji astmatskih fenotipova.
Bolesnici s astmom većinom imaju blagu do srednje tešku bolest i mogu biti dobro kontrolirani redovitom primjenom inhalacijskih kortikosteroida ICS kombiniranih s kratkodjelujućim inhalacijskim beta2-agonistima za olakšavanje simptoma. Međutim, za liječenje hipertenzije bolesnici imaju tešku astmu koja je slabo kontrolirana sa stalnim astme, čestim egzacerbacijama, stalnom astme varijabilnom opstrukcijom dišnih putova i s čestom potrebom za korištenjem beta2-agonista.
Iako se razlikuju u točnoj definiciji teške astme, i Američko torakalno društvo i Europsko respiratorno društvo definiraju tešku astmu kao astmu kod bolesnika koji imaju trajne simptome unatoč upotrebi adekvatne kontrolirajuće terapije, uključujući i višekratnu ili kontinuiranu upotrebu oralnih kortikosteroida.
Prema Američkom torakalnom društvu postoje glavni i sporedni kriteriji za dijagnozu teške astme.
Što je novo u ESC smjernicama za liječenje arterijske hipertenzije?
Za postavljanje dijagnoze potreban je najmanje jedan glavni kriterij i najmanje dva sporedna kriterija tablica 1. Na bolesnike s teškom astmom za liječenje hipertenzije najmanje polovica izravnih i neizravnih troškova liječenja astme.
Tablica 1. Glavni i sporedni kriteriji za postavljanje dijagnoze teške astme. Tešku astmu karakterizira astme suženje dišnih putova, ireverzibilnost bronhokonstrikcije na primjenu bronhodilatatora, hiperinflacija plućnog parenhima i izrazita bronhalna hiperreaktivnost.
Lijekovi na recept
U podlozi navedenih osobitosti je sklonost ubrzanom remodeliranju dišnih putova. Smatra se da neki astme, gljivice i alergije na nepoznate alergene mogu imati ulogu u za liječenje hipertenzije teške astme.
Zbog svega navedenog, bolesnici s teškom astmom za liječenje hipertenzije heterogenu skupinu koja za liječenje hipertenzije izazov za otkrivanje novih lijekova za liječenje teške astme.
Klinička obilježja teške astme Bolesnici s teškom astmom često imaju infekcije respiracijskog sustava, sinusa i upale pluća te se smatra da je pneumonija u astmi rizični čimbenik za fenotip teške astme. Bolesnici s teškom astmom su heterogena skupina s različitim fenotipovima. Najčešći fenotip teške astme je nealergijska astma u žena. Češći endotipovi teške astme su astma uzrokovana acetilsalicilnom kiselinom i astma kasne pojavnosti engl.
Posebni fenotip teške astme je nestabilna astma engl.
Hipertenzija
Bolesnici s teškom astmom često imaju infekcije respiracijskog sustava, sinusa i upale pluća te se smatra da je pneumonija u astmi rizični čimbenik za fenotip astme astme. Bolesnici sa slabo kontroliranom astmom zahtijevaju sustavni pristup kako u dijagnosticiranju tako i u liječenju. Izuzetno je važno točno dijagnosticirati astmu i stupanj težine, isključiti druge bolesti dišnih putova te ukloniti čimbenike koji mogu doprinijeti slaboj kontroli bolesti. Važno je utvrditi je li neredovito uzimanje terapije razlog za lošu kontrolu bolesti.
Liječenje bolesnika s teškom astmom Liječenje uključuje: standardnu terapiju, imunomodulatornu terapiju, biološku i druge nove terapije. Standardna terapija Standardni tretman za bolesnike s teškom astmom su visoke doze inhalacijskih kortikosteroida kombiniranih s dugodjelujućim beta-agonistima LABAčesto u jednom inhalatoru. Standardna terapija astme prema GINI i nacionalnim preporukama astme liječenje astme je u svakodnevnoj uporabi.
KALENDAR ovulacije
Ako uz tu terapiju ne dođe do potpune kontrole bolesti provode se drugi načini liječenja. Glavna terapija trajne astme ostaju inhalacijski kortikosteroidi. Standardni astme za bolesnike s teškom astmom su visoke doze inhalacijskih kortikosteroida kombiniranih s dugodjelujućim beta-agonistima LABAčesto u jednom inhalatoru.
Prije započinjanja liječenja peroralnim kortikosteroidima treba upotrijebiti najviše doze ICS-a do µg beklometazona, µg ciklesonida, µg budezonida ili do µg flutikazona.
Budući da je dio bolesnika s teškom astmom ovisan o kortikosteroidima, a dio za liječenje hipertenzije rezistentan na njih, u praksi se preporuča pragmatični terapijski pristup. Terapija se provodi najmanje 2 tjedna, a potom naglo snižava doza na 20 mg na dan tijekom sljedeća dva tjedna. Nakon mjesec dana liječenja, temeljem kliničke slike i funkcijske procjene stanja astme, utvrđuje se eventualna rezistentnost na kortikosteroide.
U slučaju poboljšanja astme treba uvrditi najmanju dnevnu dozu peroralnih kortikosteroida uz koju je astma dobro kontrolirana. Astme dugotrajnoj terapiji ne preporuča se dnevna doza viša od 5 mg prednizolona na dan.
Imunomodulatorna terapija Kako bi se smanjila dugotrajna upotreba sustavnih kortikosteroida i njihove nuspojave, u liječenju teške astme koriste se alternativni astme i imunološki modulatori kao što su: azatioprin AZTciklosporin A, zlato, metotreksat MTX i makrolidi.
Ako primjena tih lijekova ne dovede do znatnog smanjenja potrebe za oralnim kortikosteroidima u roku od 24 do 36 tjedna, njihovu primjenu treba prekinuti.
Biološka terapija 3. Blokiranje IgE Lijek koji se u novije vrijeme koristi u liječenju teške astme je omalizumab, humanizirano monoklonsko protutijelo koje se veže na Fc regiju IgE, za liječenje hipertenzije dovodi do prekida alergijske kaskade.
vezani članci
Lijek se primjenjuje parenetralno i upotreba mu je ograničena za vrlo teške izraelski lijek za hipertenziju astme.
Prema GINA smjernicama iz Omalizumab se dozira individualno prema tjelesnoj masi bolesnika s teškom astmom i razini ukupnog IgE-a, daje se subkutano, jednom do dva puta na mjesec. Zbog visoke za liječenje hipertenzije i neučinkovitosti kod svih liječenih bolesnika, vrši se procjena učinkovitosti liječenja nakon tri mjeseca. Anticitokinska terapija Otkriće citokina povezanih s alergijskom kaskadom učinila ih je atraktivnim za terapijske astme.
Širok raspon bioloških lijekova klinički je ispitan u liječenju teške astme, počevši s IL-4 i IL-9, ali bez značajnije kliničke efikasnosti.
- Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza Astma Astma je difuzna upala dišnih putova izazvana različitim pokretačkim podražajima koji dovode do djelomično ili potpuno reverzibilne bronhoopstrukcije.
- Gubitak sna i hipertenzija
- Reiki astma - liječenje astme | noncestrealite.com
- Hipertenzija rizik 2
- Hipertenzija klinički tijek
- Što je novo u ESC smjernicama za liječenje arterijske hipertenzije?
- Naši Tarot majstori dostupni su za pozive uživo l Imate li životnih problema ili pitanja?
Ovaj razočaravajući ishod proteže se i na IL-5, citokin odgovoran za sazrijevanje eozinofila i njihov opstanak. Interleukin IL 13, kao idealni terapeutski cilj Interleukin 13 također je bio cilj koji je privukao mnogo pozornosti u astmi. Antagonisti receptora i monoklonsko antitijelo anrukinzumab usmjereno na IL Za liječenje hipertenzije pokazuju smanjenje kasne faze reakcije, ali nemaju kliničku djelotvornost u bolesnika s umjereno teškom astmom.
Kliničko testiranje drugim monoklonskim antitijelom usmjereno na zajednički interleukin-4Rα AMG također se pokazalo nedjelotvornim usprkos smanjenju cirkulirajućeg IgE i eozinofila.
Ovi pomalo razočaravajući klinički rezultati mogu se objasniti temeljem neadekvatnih dokaza uloge IL kao funkcionalno važnih citokina astme ljudi koji boluju od astme za razliku od životinjskih modela. Pitrakinra je varijanta interleukina 4 koji inhibira vezanje interleukina 4 i interleukina 13 za interleukin-4Rα kompleks. Novije studije dokazuju da injekcije ili inhalacije tog lijeka djeluju na simptome srednje teške astme.
Bolesnici koji primaju pitrakinra preko nebulizatora imaju poboljšanje plućne funkcije, a oni koji primaju subkutane injekcije imaju manje za liječenje hipertenzije koji zahtjevaju uzimanje beta agonista.
U tijeku su istraživanja djelovanja tog lijeka na tešku astmu. Neučinkovitost kortikosteroida u liječenju bolesnika s teškom astmom posljedica je njihove nedjelotvornosti na snižavanje TNF-alfa faktora astme TH1 citokina. Dva mala klinička istraživanjaTNF-α fuzijskog proteina, etanercepta, pokazala su efikasnost u poboljšanju astmatskih simptoma, za liječenje hipertenzije funkcije i pozitivan učinak na hiperreaktivnost dišnih putova u bolesnika s teškom astmom. Novija, veća klinička istraživanja nisu potvrdila djelotvornost etanercepta u poboljšanju plućne funkcije, na hiperreaktivnost dišnih putova i kvalitetu života u bolesnika s teškom astmom.
Veliko kliničko ispitivanje anti-TNF-α monoklonskim antitijelom golimumab nije uspjelo potvrditi efikasnost u liječenju teške astme, osim u podskupini bolesnika s većom reverzibilnosti bronhokonstrikcije i komorbiditetom gornjih dišnih putova koji su odgovorili ovisno o dozi lijeka.
Na žalost, ozbiljne nuspojave pogoršanje hipertenzije što su infekcija i rak zaustavili su daljnje istraživanje. Blokiranje T-limfocita Uz spomenute razočaravajuće rezultate liječenja teške astme blokiranjem citokina ili njihovih receptora, istražuje se i liječenje putem blokiranja T stanične aktivnosti.
- Vitamini za hipertenziju u srcu
- Hipertenzija pomiješa unconventionally
- Što je novo o hipertenzija
- Kao hipertenzija utječe na začeće djeteta
- Prevencija hipertenzije nakon 50 godina
Bolesnici s teškom astmom imaju povećanu razinu aktiviranih CD25 T stanica u epitelu dišnih putova, stoga se daclizumab anti-CD25humanizirano monoklonsko antitijelo protiv interleukin-2Rα lanca, ispituje u liječenju teške astme. Tretman daclizumabom poboljšava plućnu funkciju, smanjuje egzacerbacije i potrebnu dozu inhalacijskih kortikosteroida u bolesnika s teškom astmom.
Liječenje bronhijalnom termoplastikom Kod bolesnika s teškom astmom kod kojih farmakoterapijsko liječenje ne kontrolira dobro tešku astmu, može se provesti bronhijalna termoplastika koja se provodi bronhoskopski primjenom radiofrekvencijske energije koja smanjuje masu glatkih mišića bronha i time bronhokonstrikciju. Zaključak Ukupno negativni rezultati liječenja teške astme u čijoj je pozadini znanost, upućuju na pitanje da li je ukupna hipoteza patogeneze astme ispravna.
Očito je da se na astmu ne može više gledati kao na jednu homogenu bolest uz činjenicu da ima različite fenotipove koji izražavaju posebne aspekte astme.
Astme saznanja otvaraju mogućnost za otkrivanje novih dijagnostičkih biomarkera povezanih s terapijskim odgovorom što bi dovelo do individualizirane terapije astme koja se sada uspješno provodi u liječenju raka te nekih drugih plućnih i imunoloških bolesti. Literatura 1. Astme ST, Polosa R. The mechanisms, diagnosis, and management of severe astme in adults.
Lancet ; — Asthma endotypes: a new approach to classification of disease entities within the asthma syndrome. J Allergy Clin Immunol ;— Wenzel S.
Physiologic and pathologic abnormalities in severe asthma. Clin Chest Med ;27 1 — Sputum mediator za liječenje hipertenzije and relationship to airway wall geometry imaging in severe asthma.
Respir Res ;14—7. Severe asthma in adults: an orphan disease? Clin Chest Med ;33 3 Holgate ST. Pathophysiology of asthma: what has our current understanding taught us about new therapeutic approaches?
Diagnosis and definition of severe refractory asthma: an international consensus statement from Innovative Medicine Initiative IMI. Thorax ;66 10 —7.
Arterijska hipertenzija
American Thoracic Society. Proceedings of the ATS workshop on Refractory Asthma: current understanding, recommendations, and unanswered questions. Phenotypes and endotypes of uncontrolled severe asthma: new treatments.
