Kardiologiji lijekova

Centralna cijanoza zahvaća cijelo tijelo uključujući kardiologiji lijekova dijelove tijela kao što su jezik i sluznice odraz je teške hipoksemije. Periferna cijanoza usana i prstiju odraz je slabog protoka krvi i povećane ekstrakcije kisika. Ako se nakon masaže popravi boja ležišta nokta cijanoza može biti periferna; povećanje lokalnog protoka ne popravlja boju ako je cijanoza centralna. Kod sistoličkog zatajivanja LV nalazi se lateralno pomaknut srčani vršak, čujan i ponekad palpabilan treći S3 i četvrti S4 srčani ton, te naglašena plućna komponenta P2 drugog srčanog tona S2.

Može se pojaviti i holosistolički šum mitralne regurgitacije na srčanom vršku. Nad plućnim bazama se čuju inspiratorni hropci, a ako postoji pleuralni izljev nalazi se perkutorna muklina i oslabljen šum disanja pri bazama pluća. Znakovi zatajivanja DV su bezbolni tjestasti edemi na stopalima i gležnjevima pritiskom prsta ostaju vidljiva i palpabilna udubljenja ; povećana i ponekad pulsirajuća jetra, koja se palpira ispod desnog rebrenog luka, natečen trbuh i ascites, te vidljivo povećanje jugularnog venskog tlaka, ponekad s visokim a— ili v—valovima kad se bolesnik posjedne ili ustane lijek za hipertenziju str.

U težim slučajevima periferni edemi se mogu proširiti na bedra ili leđa, mošnju, donju trbušnu stijenku, pa čak i na više razine. Opsežni edem na više dijelova tijela naziva se anasarka. Edem može biti i kardiologiji lijekova ako bolesnici leže pretežno na jednoj strani tijela. Zbog zastoja krvi u jetri ona može biti palpatorno uvećana i bolno osjetljiva, a mogu se opaziti i hepato—jugularni ili trbušno—jugularni refleksi vidi str.

Palpacijom prekordija može se ustanoviti odizanje lijevog ruba prsne kosti zbog povećanja DV, a auskultacijom se može otkriti šum trikuspidne regurgitacije ili S3 šum nad desnom klijetkom uzduž lijevog ruba prsne kosti. Dijagnoza Klinički kardiologiji lijekova, npr. Slični simptomi se mogu naći i kod KOPB—a i pneumonije ili se mogu pogrešno pripisati visokoj životnoj dobi. Na srčano zatajivanje treba posumnjati u bolesnika s infarktom srca, hipertenzijom ili valvularnim greškama i šumovima u ranijoj anamnezi, te kardiologiji lijekova starijih bolesnika i bolesnika sa šećernom bolesti.

Pretrage krvi, kardiologiji lijekova određivanja B—tipa natriuretskog peptida, ne treba raditi s namjerom dijagnoze srčanog zatajivanja, no one su korisne u određivanju uzroka zatajivanja i sistemskih učinaka bolesti. Radiološki znakovi koji upućuju na zatajivanje srca su povećana sjena srca, pleuralni izljev, tekućina u interlobiju i vodoravne linije na periferiji stražnjih donjih plućnih polja Kerleyeve B linije.

U bolnicu trebate doći natašte. Po dolasku se javite djelatnici na bolničkoj recepciji koja će vas uputiti u Ured za pacijente. Iz Ureda za pacijente uputit će vas na odjel za kardiologiju gdje ćete biti smješteni u  sobu.

Ti nalazi su odraz dugotrajnog povećanja tlaka u lijevom atriju i zadebljanja intralobularnih pregrada zbog edema. Također su mogući venski zastoj u gornjim dijelovima pluća i edem u intersticiju i alveolama.

Pažljivi pregled srčane sjene na postraničnim projekcijama mogu otkriti povećanje atrija ili ventrikula. Radiogram može također upućivati i na druge dijagnoze npr. KOPB, intersticijsku plućnu fibrozu ili rak pluća.

KBC Rijeka traži pripravnika Radi se o intrakardijalnoj elektrofiziologiji i ablaciji srčanih aritmija, postupcima koji su danas sastavni dio vrhunske kardiologije i s kojima u većini slučajeva nestaje potreba za daljnjim liječenjem i uzimanjem terapije Nakon KBC-a Zagreb, KBC-a Sestara milosrdnica, Opće bolnice Zadar i Specijalne bolnice »Magdalena« u Krapinskim toplicama, Kardiologiji lijekova bolnički centar Rijeka uveo je novi kardiologiji lijekova dijagnosticiranja i liječenja poremećaja srčanog ritma nefarmakološkim metodama. Radi kardiologiji lijekova o intrakardijalnoj elektrofiziologiji i ablaciji srčanih aritmija, postupcima koji su danas sastavni dio vrhunske kardiologije i s kojima u većini slučajeva nestaje potreba za daljnjim liječenjem i uzimanjem terapije. Zahvaljujući napretku tehnologije i novim materijalima, suvremena kardiologija već nekoliko desetljeća radi velike korake u smanjenju smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, a kako stvari danas stoje, vrhunska kardiologija danas je dostupna i pacijentima u Hrvatskoj. Povijesno gledano, aritmije su ranije dominantno liječene lijekovima, no farmakološka terapija ima više slabosti: lijekovi se moraju stalno uzimati, mogu izazivati različite nuspojave od kojih neke remete kvalitetu života, dok neki antiaritmici mogu biti kardiologiji lijekova.

EKG znakovi nisu dijagnostički važni, no nalaz ranije preboljelog srčanog infarkta, hipertrofije LV, blok lijeve grane ili tahiaritmije npr. Ultrazvuk srca pomaže u procjeni srčanih dimenzija, funkcije zalistaka, EF, poremećaja gibanja srčanog zida, hipertrofije LV i perikardijalnog izljeva. Također se mogu otkriti intrakardijalni trombi, tumori i kalcifikati unutar srčanih zalistaka, te poremećaji mitralnog prstena i stijenke aorte.

Lokalni ili kardiologiji lijekova poremećaji kontraktilnosti čvrsto kardiologiji lijekova na predstojeću bolest koronarnih arterija, ali također mogu biti izraženi kod lokaliziranog miokarditisa.

Kardiologiji lijekova Doppler ili obojeni Doppler precizno određuje poremećaje srčanih zalistaka ili šantove. Dopplerske pretrage mitralnog ili pulmonalnog venskog utoka često pomažu u otkrivanju i određivanju stupnja dijastoličke disfunkcije LV.

Trodimenzionalni ultrazvuk srca može postati vrlo značajan, no za sad je dostupan samo u specijaliziranim ustanovama. Radioizotopne slikovne pretrage mogu također pomoći u procjeni sistoličke i dijastoličke funkcije, ranije preboljelog infarkta srca i opterećenjem izazvane ishemije ili srčane hibernacije. Prikaz srca magnetskom rezonancijom omogućava točan prikaz srčanih struktura, no nije uvijek hodanje oslobođeni hipertenzije i skuplji je.

Funkcijske testove štitnjače treba učiniti u bolesnika s atrijskom fibrilacijom a posebno u starijih bolesnika. Serumske kardiologiji lijekova BNP—a su povišene u srčanom zatajivanju; taj nalaz je od velike pomoći kad su klinički znakovi nejasni i kad je potrebno isključiti druge dijagnoze npr. KOPBa posebno kardiologiji lijekova je anamneza pozitivna na bolesti srca i pluća.

Kateterizacija srca i koronarografija su indicirane kad se sumnja na bolest koronarnih arterija ili kad su dijagnoza i uzrok srčanog zatajivanja neodređeni.

Biopsija endokarda se radi samo u slučajevima kad se osnovano sumnja na infiltrativnu kardiomiopatiju. Prognoza Općenito uzevši, bolesnici sa srčanim zatajivanjem imaju lošu prognozu, osim ako se uzrok ne može popraviti. Zatajivanje srca obično postupno napreduje, uz povremene epizode izrazito teškog popuštanja i konačno smrti.

No, isto tako smrt može nastupiti i naglo i neočekivano, bez prethodnog pogoršanja simptoma. Briga na kraju života: Sve bolesnike i njihovu rodbinu mora se upoznati s napredovanjem bolesti. U nekih bolesnika je poboljšanje kvalitete života jednako važno kao i produljenje života. Stoga je ustanovljavanje bolesnikovih želja o pitanju oživljavanja npr.

Sve bi bolesnike trebalo uvjeriti da će njihovi simptomi biti olakšani, te da što ranije potraže liječničku pomoć ukoliko im se simptomi značajno pogoršaju. Posebno je važno u brigu o krajnjoj fazi života uključiti ljekarnike, medicinske liječenje hipertenzije forum, socijalne radnike i svećenstvo, koji mogu biti dio interdisciplinarnog tima ili programa za liječenje bolesti. Liječenje Neodgodivo bolničko liječenje je potrebno u bolesnika sa srčanim zatajivanjem zbog određenih poremećaja npr.

Bolesnici s blagim pogoršanjima ili od ranije poznatim zatajivanjem srca mogu se liječiti kod kardiologiji lijekova. Glavni cilj je dijagnosticirati i ispraviti ili liječiti uzrok koji je doveo do zatajivanja. Kratkoročni ciljevi su poboljšanje simptoma i hemodinamike; izbjegavanje hipokalijemije, poremećaja funkcije kardiologiji lijekova i simptomatske hipotenzije; te ispravljanje neurohumoralne aktivacije. Dugoročni ciljevi su regulacija hipertenzije, sprečavanje infarkta kardiologiji lijekova i ateroskleroze, smanjivanje učestalosti hospitalizacija, te povećanje preživljavanja i kvalitete života.

Liječenje uključuje promjene u prehrani i načinu kardiologiji lijekova, lijekove vidi str. Smanjenje Na u prehrani ograničava zadržavanje tekućine. Bolesnici s aterosklerozom ili šećernom bolesti trebaju se strogo pridržavati preporučene dijete ovisno o njihovoj bolesti. Debljina može uzrokovati i pogoršati simptome srčanog zatajivanja; bolesnici bi trebali održavati BMI između 21 i Uglavnom se preporučuje redovita, umjerena tjelesna aktivnost npr.

Tjelesna aktivnost sprečava opadanje mišićne kondicije, koja pogoršava funkcionalni status; no još se ispituje utjecaj na poboljšanje preživljavanja. Mirovanje se preporučuje kod akutnog pogoršanja bolesti. Liječenje treba prilagoditi bolesniku, uzimajući u obzir uzroke, simptome i odgovor na terapiju uključujući i neželjene posljedice.

Liječenje sistoličke i dijastoličke disfunkcije se donekle razlikuje premda postoje preklapanja. Bolesnik i obitelj bi trebali biti uključeni u izbor liječenja. Trebali bi naučiti važnost suradljivosti pri uzimanju lijekova, prepoznati znakove zatajivanja srca i naučiti upotrebljavati dodatne lijekove za ublažavanje simptoma.

Praćenje intenziviranog liječenja, posebno kardiologiji lijekova suradljivosti pri uzimanju lijekova, učestalost nedogovorenih posjeta liječniku ili odlazaka u hitnu službu, te učestalost hospitalizacija, može pomoći u otkrivanju kardiologiji lijekova je potrebno intervenirati.

Medicinske sestre specijalizirane za zatajivanje srca su važne pri edukaciji, praćenju i prilagođivanju doza lijekova prema ranije definiranim protokolima. Mnogi centri npr. Takvi pristupi poboljšavaju ishod liječenja i smanjuju broj hospitalizacija, te kardiologiji lijekova najučinkovitiji u najtežih bolesnika.

Zatajivanje srca

Ako se hipertenzija, teška anemija, hemokromatoza, nekontrolirana šećerna bolest, tireotoksikoza, beri—beri, alkoholizam, Chagasova bolest ili toksoplazmoza uspješno liječe, stanje bolesnika se može dramatično popraviti.

Liječenje uznapredovale infiltracije ventrikula npr.

ARITMIJA OPASNA PO ZDRAVLJE: Kardiolozi objašnjavaju i zašto

Operacija: Operacija je opravdana kod određenih uzročnih čimbenika, a obično se izvodi u specijaliziranim ustanovama. Kardiologiji lijekova zatvaranje prirođenih ili stečenih intrakardijalnih šantova, može izliječiti bolesnike.

Aorto—koronarno premoštenje u svrhu smanjenja ishemije može pomoći nekim bolesnicima s ishemičnom kardiomiopatijom. Ako je srčano zatajivanje prvobitno uzrokovano poremećajima zalistaka, dolazi u obzir njihovo obnavljanje ili zamjena vidi Pogl. Bolesnici s primarnom mitralnom insuficijencijom imaju više koristi od operacije od bolesnika kod kojih je mitralna insuficijencija uzrokovana proširenjem LV, te se može očekivati daljnje pogoršanje srčane funkcije nakon operacije.

MSD priručnik dijagnostike i terapije: Zatajivanje srca

Operacija je poželjna prije no što dilatacija i oštećenje srca postanu nepovratni. Transplantacija srca vidi str. Donacija organa ostaje niska.

Naprave za potpomaganje funkcije LV mogu biti most do transplantacije ili u malog kardiologiji lijekova odabranih bolesnika trajno rješenje. Umjetna srca još nisu zaživjela norvasc za visoki krvni tlak alternativna metoda. Kirurške metode u fazi ispitivanja su ugradnja naprava koje ograničavaju i tako smanjuju dilataciju srca i modificirana aneurizmektomija, tzv.

Više se ne preporučuju dinamička kardiologiji lijekova i izrezivanje dijelova proširenog srčanog mišića Batistin zahvat. Aritmije Vidi i str.

Novi lijekovi u kardiologiji

U slučaju da se ne popravlja treba tražiti druge uzroke npr. Ako sinusna tahikardija kardiologiji lijekova i nakon izlječenja uzroka, potrebno je razmotriti uvođenje β—blokatora uz postupno povećanje doze.

Atrijsku fibrilaciju uz nekontrolirani odgovor ventrikula mora se kardiologiji lijekova. Dodavanje digoksina ili amjodarona može pomoći nekim bolesnicima. U blažim kardiologiji lijekova zatajivanja srca, prevođenje u sinusni ritam ne mora biti važnije od kontrole frekvencije, ali nekim bolesnicima više koristi ako su u sinusnom ritmu.

Ako fibrilacija atrija s brzim odgovorom ventrikula ne reagira na terapiju potrebno je u odabranih bolesnika razmotriti ugradnju kardiologiji lijekova elektrostimulatora srca uz potpunu ili djelomičnu ablaciju atrioventrikulskog čvora.

Izolirane preuranjene ventrikulske ekstrasistole, koje su uobičajene u srčanom zatajivanju, ne zahtijevaju specifično liječenje.

Postojana ventrikulska tahikardija koja zaostaje i unatoč optimalnom liječenju srčanog zatajivanja zahtijeva farmakoterapiju antiaritmicima. Amjodaron i βblokatori imaju prednost pred drugim antiaritmicima jer nemaju proaritmički učinak kad postoji sistolička disfunkcija LV.

Budući da amjodaron povisuje koncentraciju digoksina, dozu digoksina treba sniziti za ½. Parametre jetrene funkcije i TSH treba određivati svakih 6 mjeseci, kardiologiji lijekova ako je RTG prsnog koša abnormalan ili se zaduha značajno pogoršava, jednom godišnje treba uraditi RTG pluća i testove plućne funkcije zbog otkrivanja plućne fibroze.

Refraktorno zatajivanje srca: Unatoč liječenju, simptomi često zaostaju. Razlozi tome su dalje postojanje uzročnih poremećaja npr. Isto tako, lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju drugih bolesti mogu se upletati kardiologiji lijekova liječenje srčanog zatajivanja: NSAR, tiazolidinedioni npr.

Biventrikulsko elektrostimuliranje olakšava simptome bolesnicima sa srčanim zatajivanjem, teškom sistoličkom disfunkcijom i proširenim QRS—kompleksom. Lijekovi Lijekovi za olakšavanje simptoma su diuretici, nitrati i digoksin. ACE inhibitori, β—blokatori, blokatori aldosteronskih receptora i blokatori receptora angiotenzina II koriste se pri dugotrajnom liječenju i poboljšavaju preživljavanje.

Različiti su pristupi liječenju sistoličke i dijastoličke disfunkcije. U bolesnika s teškim dijastoličkim zatajivanjem diuretike i nitrate treba koristiti u nižim dozama, jer bolesnici ne podnose dobro niži krvni tlak i niži volumen plazme. U bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom vidi str.

Diuretici: Diuretici vidi TBL. Diuretici Henleove petlje su najpovoljniji. Bumetanid je alternativa. Diuretici Henleove petlje osobito ako kardiologiji lijekova koriste s metolazonom mogu uzrokovati hipovolemiju s hipotenzijom, hiponatrijemiju, hipomagnezijemiju i tešku kardiologiji lijekova.

Serumski elektroliti se u početku kontroliraju svakodnevno kad se diuretici daju IVa kasnije prema potrebi, ovisno o povećanju doze. Kardiologiji lijekova koji štede K, poput spironolaktona ili eplerenona ujedno i blokatori aldosteronskih receptoramogu se dodati u terapiji da ublaže gubitak K zbog viših doza diuretika Henleove petlje; može nastupiti hiperkalijemija, posebno ako se paralelno koriste ACE inhibitori ili blokatori receptora angiotenzina II, trening u teretani za hipertenziju da je i dalje potrebno pratiti elektrolite.

Tiazidski diuretici se u pravilu ne koriste, osim ako nije izražena i hipertenzija. Pouzdane bolesnike se može kardiologiji lijekova da uzimaju dodatne doze diuretika u slučaju dobivanja na težini ili povećanja perifernih edema. Oni bi trebali odmah potražiti liječničku pomoć u slučaju da dobivanje na težini potraje. Oni bi mogli postati koristan dodatak dosadašnjoj diuretskoj terapiji. ACE inhibitori: Svim bolesnicima sa sistoličkom disfunkcijom se daju peroralni ACE inhibitori, osim ako ne postoje kontraindikacije npr.

ACE inhibitori smanjuju stvaranje angiotenzina II i razgradnju bradikinina, posrednika u simpatičkom živčanom sustavu, endotelnoj funkciji, žilnom tonusu i srčanom radu. Hemodinamski učinci su arterijska i venska vazodilatacija, postojano smanjenje tlaka punjenje LV u mirovanju i naporu, smanjenje sistemskog žilnog otpora i povoljni učinci na remodeliranje ventrikula. ACE inhibitori produžavaju preživljavanje i smanjuju broj hospitalizacija zbog zatajivanja srca.

U bolesnika s aterosklerozom i vaskularnim bolestima ti lijekovi smanjuju rizik nastanka srčanog i moždanog udara, a u bolesnika sa šećernom bolesti odgađaju pojavu nefropatije.

Stoga se ACE inhibitori mogu upotrebljavati u bolesnika s dijastoličkom disfunkcijom i bilo kojom od gore navedenih bolesti. Ako hipotenzivni učinak jače izražen u bolesnika s hiponatrijemijom ili smanjenim cirkulirajućim volumenom postane izraženiji, može se jednostavno ublažiti smanjenjem doze diuretika.

ACE inhibitori često uzrokuju blaže reverzibilno bubrežno zatajivanje zbog vazodilatacije eferentne arteriole u glomerulu. Dolazi i do retencije K zbog smanjenog učinka aldosterona, posebno u bolesnika kojima se kalij nadoknađuje. Kardiologiji lijekova dolazi i kaptopres hipertenzija promjene osjeta okusa. Angioneurotski edem je rijetka, ali po život opasna komplikacija i kontraindikacija je za daljnju primjenu lijekova iz ove skupine.

Kao zamjena mogu se koristiti blokatori receptora angiotenzina II, premda je križna reaktivnost opisana u nekoliko slučajeva. Obje skupine lijeka su kontraindicirane u trudnoći. Određivanje elektrolita i parametara bubrežne funkcije potrebno je prije započinjanja terapije ACE inhibitorima, te nakon mjesec dana i obavezno nakon svakog značajnijeg povećanja doze ili promjene u kliničkoj kardiologiji lijekova.

Vodič za dolazak u bolnicu Kardiologija

Ako zbog neke akutne bolesti dođe do dehidracije ili pogoršanja bubrežne funkcije, treba razmotriti privremeno ukidanje terapije ACE inhibitorom. Blokatori receptora angiotenzina II: Z a ovu skupinu lijekova nije dokazano da su nadmoćniji nad Kardiologiji lijekova inhibitorima, ali s manjom vjerojatnošću uzrokuju kašalj i angioedem i kardiologiji lijekova se koristiti ako te nuspojave brane daljnje korištenje ACE inhibitora.

Nejasno je jesu li ACE inhibitori ili blokatori receptora angiotenzina II jednako učinkoviti pri kroničnom srčanom zatajivanju i još uvijek se ispituje najučinkovitija doza. Uvođenje, titriranje doze i praćenje je slično kao za ACE inhibitore.

I ova skupina lijekova može uzrokovati reverzibilno bubrežno oštećenje. Ako zbog neke akutne bolesti dođe do dehidracije ili pogoršanja bubrežne funkcije, treba razmotriti privremeno ukidanje kardiologiji lijekova. Dodavanje blokatora receptora angiotenzina II u terapiju uz ACE inhibitore, β—blokatore i diuretike, treba razmotriti u bolesnika koji i dalje imaju simptome srčanog zatajivanja, a hospitalizacije su učestale.

Takva kombinacija terapije zahtijeva češće praćenje krvnog tlaka, elektrolita i bubrežne funkcije. Blokatori aldosteronskih receptora: Budući da aldosteron može nastati neovisno o renin—angiotenzinskoj osovini, ni njegovi nepovoljni učinci stoga se neće potpuno umanjiti i maksimalnim dozama ACE inhibitora kardiologiji lijekova blokatora receptora angiotenzina II.