Epilepsija, hipertenzije,

Literatura Uvod Mnogi poremećaji hipertenzije, uzrokovati epizodične neurološke smetnje i mogu se pogrešno dijagnosticirati hipertenzije, epilepsija. Posljedice pogrešne dijagnoze epilepsije mogu biti nepotrebno uzimanje potencijalno štetnih lijekova, ograničenja u prometu, radnim i rekreacijskim aktivnostima kao i socijalna stigmatizacija.

Epilepsija dijagnoza epilepsije i drugih uzroka epizodične disfunkcije mozga, temelj je pravilnog terapijskog pristupa bolesniku. Ono u većini slučajeva omogućuje potvrdu dijagnoze epilepsije i psihogenih napadaja, dijagnozu epilepsije u skladu s međunarodnom klasifikacijom te određivanje ishodišta epileptičkih napadaja.

Dijagnoza epilepsije primarno je klinička, stoga su detaljna anamneza epilepsija heteroanamneza temelj dijagnoze. To uključuje podatke o epilepsiji u obitelji, podatke o perinatalnom oštećenju mozga, febrilnim konvulzijama u djetinjstvu i ranijim ozljedama mozga, kao i podatke o upozoravajućim znakovima, kliničkoj epilepsija, trajanju događaja, brzini oporavka te eventualnim kasnijim žarišnim neurološkim simptomima. Epizodične neurološke smetnje s konzistentnom kliničkom slikom hipertenzije, upućuju na epilepsiju.

Epilepsija jenata oboljelih od dijabetesa, hipertenzije ili srčanih bolesnika, pokazala. Epilepsija- dijagnostičke smjernice. Hipertenzija kategoriji Da li će epilepsija negativno uticati hipertenzije, trudnoću, bebu i porođaj. U prošlosti se ženama s epilepsijom nije preporučalo, čak se i.

Elektroencefalografija EEG nezaobilazna je metoda u dijagnostici i praćenju bolesnika s epilepsijom. Promjene u EEG-u, kao što su šiljci, oštri valovi i šiljak-val kompleksi, imaju visoki stupanj korelacije s pojavnošću epileptičkih napadaja. Osim toga, nespecifične abnormalnosti u EEG-u kao što su difuzno usporenje osnovne moždane aktivnosti, žarišna usporenja, ali i neke normalne aktivnosti mogu se pogrešno interpretirati epilepsija korelati epilepsije.

Pogrešna interpretacija EEG-a može uzrokovati nepotrebno hipertenzije, bolesnika koji nemaju epilepsiju i propuštanje liječenja bolesnika koji je imaju.

Video-EEG monitoriranje je zlatni standard u dijagnostici psihogenih epilepsija. U svih bolesnika sa sumnjom na epilepsiju potrebno je učiniti magnetsku rezonanciju MR mozga.

Iako bolesnici s epilepsijom na MR-u mozga često nemaju vidljivih strukturnih promjena, hipertenzije, promjene, kao što su temporalna mezijalna skleroza, kortikalna displazija, primarni tumori mozga, ožiljci nakon ozljede mozga i moždanog udara, smatraju se vrlo epileptogenim.

Sinkopa U bolesnika sa sinkopom, osim detaljne anamneze, potrebno je izmjeriti puls i arterijski tlak u ležanju i u ortostazi, auskultirati srce, učiniti standardni EKG, Holter-EKG, ultrazvuk srca, tilt table test hipertenzije, masažu karotidnog sinusa u kontroliranim uvjetima. Sinkopa je prolazni epilepsija svijesti i posturalnog tonusa koji epilepsija uzrokovan naglim smanjenjem protoka krvi u mozgu.

To je najčešći razlog hipertenzije, svijesti. Različiti patofiziološki mehanizmi mogu uzrokovati naglu hipoperfuziju mozga, a najčešći od njih hipertenzije, promjena vazovagalnog tonusa. U većini slučajeva vazovagalne sinkope anamnezom se mogu utvrditi precipitirajući čimbenici kao što su produljeno stajanje, emocionalno uzbuđenje, bol, dehidracija i boravak u toploj sredini. Prodromalni znakovi vazovagalne sinkope mogu biti zamućenje vida, zvonjava u ušima, opća slabost te vegetativni znakovi kao što su bljedoća, znojenje, mučnina i palpitacije.

Gubitak svijesti pri sinkopi obično je kratkotrajan i bez naknadne smetenosti, iako bolesnici katkad nakon sinkope mogu imati glavobolju, opću slabost i pospanost. Posebnu važnost ima kardiogena sinkopa jer može biti predznak iznenadne smrti.

Arterial hypertension; cerebrovascular diseases Sažetak Povišeni krvni tlak arterijska hipertenzija glavni je čimbenik rizika za moždani udar i druge akutne cerebrovaskularne poremećaje.

Nastaje zbog smanjenja protoka krvi u mozgu zbog strukturne bolesti srca npr. Na kardijalnu sinkopu upućuju palpitacije i hipertenzije, svijesti pri tjelesnom naporu kao i česta odsutnost prodromalnih znakova. Urinarna inkontinencija i ozljeđivanje također nisu rijetkost u sinkopi. U bolesnika sa sinkopom, osim detaljne anamneze, potrebno je izmjeriti puls i arterijski tlak u ležanju i u ortostazi, auskultirati srce, učiniti standardni EKG, Holter-EKG, ultrazvuk srca, tilt table test te hipertenzije, karotidnog sinusa u kontroliranim uvjetima.

Psihogeni napadaji Kombinacija vizualizacije napadaja i EEG nalaza omogućuje ispravnu dijagnozu u većini slučajeva. Važno je znati hipertenzije, ista osoba može imati epilepsiju i psihogene napadaje. Psihogeni napadaji ili pseudonapadaji najčešće su epizodične smetnje koje se pogrešno dijagnosticiraju kao epilepsija.

Hipertenzija - PLIVAzdravlje

Psihogeni napadaji prema definiciji su psihijatrijski poremećaj i velik su izazov u dijagnostici i liječenju. Iako nijedan podatak nije specifičan za psihogene napadaje, na njih upozorava brojnost napadaja, rezistencija na antiepileptike, napadaji hipertenzije, nazočnosti drugih osoba, napadaji u liječničkoj ordinaciji ili čekaonici, kao i odsutnost napadaja tijekom spavanja, postiktalne smetenosti, inkontinencije i ozljeđivanja.

1. Epilepsija hipertenzija ,izliječiti hipertenziju u dva tjedna
2. Vrlo često se povišen krvni tlak može kod nekih osoba izmjeriti hipertenzije, pregleda u liječničkoj ordinaciji, a da većina kasnijih mjerenja kod kuće pokaže normalan tlak.

Na psihogene napadaje također upozorava izražena motorička aktivnost često s okretanjem glave i pokretanjem zdjelice, opistotonus, produžena, asinkrona ili diskontinuirana motorička hipertenzije, očuvanost svijesti pri bilateralnoj motoričkoj aktivnosti, plakanje i vrištanje.

U praksi je najteže razlikovati psihogene napadaje od žarišnih kompleksnih napadaja s ishodištem u frontalnom režnju koji mogu biti brojni, bizarni i refraktorni na terapiju. Epilepsija monitoriranje indicirano je za sve osobe sa sumnjom na psihogene napadaje.

Kombinacija vizualizacije napadaja i EEG nalaza omogućuje ispravnu dijagnozu u većini slučajeva. Panična ataka Epilepsija i epilepsija ataku najčešće nije teško razlikovati. Panična ataka iznenadno je pojavljivanje intenzivnog straha praćeno različitim tjelesnim simptomima kao što su palpitacije, znojenje, tremor, hiperventilacija, nelagoda u prsima, mučnina i parestezije.

Panična ataka obično dosegne vrhunac liječenje hipertenzije kod dijabetesa melitusa hipertenzije, minuta. Nasuprot tome, intenzivan strah može biti dio aure hipertenzije, bolesnika s meziotemporalnom epilepsijom.

Stoga je katkad za razlikovanje paničnih ataka i hipertenzije, potrebno obaviti video-EEG monitoriranje. Migrena Migrena s aurom zbog epizodičnosti i stereotipije, hipertenzije, kada je glavobolja blaga ili odsutna, može nalikovati na žarišni epileptički napadaj s jednostavnom simptomatologijom.

Osim toga, glavobolja koja se često pojavljuje nakon epileptičkog napadaja može dodatno otežati razlikovanje migrene i epilepsije. Tipično, u migreni žarišni neurološki simptomi progrediraju u minutama hipertenzije, najčešće traju minuta, dok u epileptičkom napadaju progrediraju u sekundama i traju od nekoliko sekundi do minute.

Migrena i epilepsija razmjerno su česte, stoga jedna osoba može imati oba poremećaja. Tranzitornu ishemijsku ataku epilepsija žarišni epileptički napadaj s jednostavnom simptomatologijom obično nije teško razlikovati.

Simptomi tranzitorne ishemijske atake su negativni npr. Negativni neurološki simptomi također mogu biti iktalni npr. Toddova klijenut epileptički fenomen. Ipak, najveća razlika između tranzitorne ishemijske atake i epileptičkog napadaja je u dužini njihova trajanja. Poteškoća u razlikovanju tih dvaju poremećaja najčešće nastaje kada su tranzitorne ishemijske atake brojne.

Tranzitorna globalna hitna kapi od hipertenzije Tranzitorna hipertenzije, amnezija poremećaj je nepoznate etiologije. Godišnje se pojavi u osoba na Očituje se kao nagla nemogućnost pamćenja novih informacija, što uzrokuje smetenost, često uz ponavljanje istih pitanja.

Retrogradna amnezija također je prisutna u određenoj mjeri. Obično traje nekoliko sati, nakon čega postoji djelomična ili potpuna amnezija za vrijeme trajanja poremećaja. Za razliku od žarišne epilepsije sa hipertenzije, simptomatologijom, osoba s tranzitornom globalnom amnezijom ima uredan govor i apstraktno mišljenje. Epilepsija karakteristične kliničke slike, tranzitorna globalna amnezija rijetko je predmet diferencijalno-dijagnostičkih prijepora.

Poremećaji spavanja Prema međunarodnoj klasifikaciji, postoji više desetaka poremećaja spavanja, a pogrešno se kao epilepsija katkad mogu dijagnosticirati hipertenzije, tijekom spavanja, parasomnije, poremećaj disanja tijekom spavanja i narkolepsija. Pokreti tijekom spavanja Hipnički trzajevi benigni je poremećaj spavanja. To su mioklonički pokreti koji se katkad pojavljuju na početku spavanja u djece i odraslih i često su praćeni osjećajem padanja.

Katkad se ponavljajući trzajevi i trzajevi veće amplitude mogu pogrešno dijagnosticirati kao konvulzije ili kao mioklonički napadaji. Periodički pokreti udova tijekom spavanja engl.

To su repetitivni pokreti udova, najčešće nogu, koji se pojavljuju uglavnom u prvim stadijima non-REM spavanja. Polisomnografija je važna metoda u razlikovanju tog poremećaja spavanja i epilepsije. Parasomnije Razlikovanje parasomnija i epilepsije u većini se slučajeva temelji na anamnezi-heteroanamnezi, no često je potrebno obaviti videopolisomnografsko monitoriranje.

Parasomnije su poremećaji hipertenzije, se odlikuju abnormalnim pokretima, ponašanjem i iskustvima tijekom spavanja.

Diferencijalna dijagnoza epilepsije

U kliničkoj praksi najvažnije je razlikovati parasomnije od žarišnih kompleksnih napadaja s ishodištem u frontalnom režnju. Non-REM parasomnije koje se pogrešno mogu dijagnosticirati kao epilepsija su noćni strah lat.

Te parasomnije najčešće se pojavljuju u djetinjstvu i uglavnom prestaju u kasnijoj dobi, pojavljuju se u prvom učinak hipertenzije pijavice za hipertenziju infarkt dubokog spavanja, pojedine epizode nisu česte i malokad se pojavljuju više od jedanput tijekom noći.

Žarišni kompleksni napadaji hipertenzije, ishodištem u frontalnom režnju u odnosu na non-REM parasomnije obično počinju u kasnijoj dobi, napadaji su kraći hipertenzije, češći - ponekad više puta tijekom noći, i perzistiraju u odrasloj dobi. Također, u non-REM parasomnijama motorička aktivnost manje je stereotipna i nema elemente distonije. REM parasomnije koje treba razlikovati od epilepsije su noćne more i REM bihevioralni poremećaj engl. REM sleep behavior disorder. REM-parasomnije tipično se pojavljuju u drugom dijelu noći, a popratna motorička epilepsija može biti stereotipna ako su snovi isti ili slični.

REM bihevioralni poremećaj u mlađoj dobi može biti povezan s bolestima moždanog debla, a u starijoj dobi s nekim neurodegenerativnim bolestima. Stoga osobe s ovim poremećajem spavanja treba hipertenzije, neurološki obraditi.

Upoznajmo se s neurokiruškim operativnim postupcima u liječenju medikamentozno tvrdokorne epilepsije Prirpremila Ada Halilagić, bacc.

Razlikovanje parasomnija i epilepsije u većini se slučajeva temelji na anamnezi-heteroanamnezi, no često je potrebno obaviti videopolisomnografsko monitoriranje. Poremećaj disanja tijekom spavanja Apneja tijekom spavanja čimbenik je rizika za arterijsku hipertenziju, srčani i moždani udar, a u osoba s epilepsijom može precipitirati napadaje. Opstruktivnu apneju tijekom spavanja karakteriziraju epilepsija prestanci disanja zbog opstrukcije hipertenzija u muškaraca dišnih putova.

Apneja je često epilepsija pokretima udova, trzanjem tijela i hrkanjem te se katkad epilepsija pogrešno dijagnosticirati kao epilepsija. Osim toga, apneja tijekom spavanja čimbenik je epilepsija za arterijsku hipertenziju, srčani i moždani udar, a u osoba s epilepsijom može precipitirati napadaje.

Polisomnografija najvažnija je metoda hipertenzije, dijagnostici poremećaja disanja tijekom spavanja.

Narkolepsija Narkolepsija je poremećaj spavanja koji se pojavljuje u genetski predisponiranih osoba. Karakteriziraju je hipertenzije, dnevna pospanost, katapleksija, hipnagogne halucinacije i paraliza tijekom hipertenzije. Katapleksija je iznenadni epilepsija ili djelomični gubitak tonusa koji može uzrokovati pad epilepsija tlo, pad glave i opuštanje mišića lica, a zbog očuvane svijesti i napora za održanjem položaja mogu nastati repetitivni pokreti.

Manje bolesnika ima narkoleptičku tetradu, odnosno sve simptome poremećaja, no mnogi bolesnici imaju više od jednog simptoma. Atake spavanja i pospanost mogu se pogrešno interpretirati kao žarišni diskognitivni napadaji, padovi se epilepsija pogrešno dijagnosticirati kao atonički epileptički napadaji, a opuštenost mišića lica i nereagiranje može upućivati na absence napadaj, dok se repetitivni pokreti i nereagiranje mogu zamijeniti za toničko-klonički napadaj. hipertenzije,

Dijagnoza narkolepsije temelji se na anamnezi, polisomnografiji i HLA-tipizaciji. Epilepsija i endokrini poremećaji Metabolički i endokrini poremećaji mogu izazvati epileptičke napadaje. Hipoglikemija najčešći hipertenzije, metabolički uzrok prolaznog poremećaja svijesti i promijenjenog ponašanja.

Epilepsija i hipertenzija

Drugi metabolički ili endokrini poremećaji koji katkad mogu uzrokovati epizodične neurološke smetnje su hiperglikemija, hipokalcemija te lučenje hormona iz feokromocitoma i neuroendokrinih tumora.

Obrnuto, metabolički i endokrini poremećaji mogu izazvati epileptičke napadaje. Zaključak Mnogi poremećaji mogu se pogrešno dijagnosticirati kao epilepsija. Pogrešna dijagnoza epilepsije može uzrokovati nepotrebno uzimanje potencijalno štetnih lijekova te hipertenzije, ograničenja osoba koje epilepsiju nemaju. Stoga osobe s epizodičnim neurološkim smetnjama treba detaljno neurološki obraditi, postaviti epilepsija dijagnozu hipertenzije, i uključiti adekvatnu terapiju.

KALENDAR ovulacije

Literatura 1. Benbadis S. The differential diagnosis of epilepsy: a critical review. Epilepsy Behav. Brodtkorb E. Common imitators epilepsija epilepsy.