Faza i rizik od hipertenzije

  • Dijagnoza i posljedice hipertenzije - PLIVAzdravlje
  • Kako da biste dobili osloboditi od hipertenzije vježbe
  • SVJETSKI DAN HIPERTENZIJE
  • Hipertenzija pogon
  • MSD priručnik dijagnostike i terapije: Arterijska hipertenzija
  • Da li je moguće da jedu rajčice u hipertenzije

Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma osim ako su vrijednosti krvnog tlaka izrazito visoke ili ako hipertenzija dugo traje.

Dijagnosticira se sfigmomanometrijom. Različitim pretragama može se tražiti uzrok, procijeniti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore. Liječi se promjenom načina života i farmakoterapijom diuretici, β—blokatori, ACE—inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora tipa II te blokatori Ca—kanala. U SAD—u otprilike 50 milijuna ljudi ima hipertenziju.

Krvni tlak raste s dobi. Kako incidencija hipertenzije raste s godinama, moglo bi se činiti da je porast krvnog tlaka u starijih dobnih skupina bezazlen, ali ipak više vrijednosti krvnog tlaka povećavaju morbiditetni faza i rizik od hipertenzije mortalitetni rizik. Hipertenzija je moguća i u trudnoći faza i rizik od hipertenzije str. Primarna hipertenzija: Hemodinamika i fiziološke značajke npr.

PrilogSRE02septembar1

Iako je možda jedan faktor odgovoran za početno podizanje vrijednosti krvnog tlaka, mnogi su faktori vjerojatno odgovorni za održavanje hipertenzije mozaička teorija. Loša funkcija ionskih pumpi na membranama sarkolema glatkog mišićja sistemskih aferentnih arteriola može dovesti do trajnog povišenja vaskularnog tonusa.

Nasljeđe je svakako predisponirajući čimbenik, ali je točan mehanizam nejasan. Izgleda da su čimbenici okoliša npr.

Autor bloga

Sekundarna hipertenzija: Kao mogući uzročnici sekundarne hipertenzije navode se bolesti bubrežnog parenhima npr. Sekundarna hipertenzija nerijetko je posljedica prekomjernog pijenja alkohola i uporabe oralnih kontraceptiva.

Također, simpatomimetici, kortikosteroidi, kokain i likviricije doprinose povišenju krvnog tlaka. Patofiziologija Budući da je arterijski tlak jednak umnošku minutnog volumena srca MV i ukupnog perifernog otpora krvožilja UPOpatogenetski mehanizmi odgovorni za povišenje krvnog tlaka ili povećavaju MV ili UPO, ili oboje.

Arterijska hipertenzija

Takva situacija tipična je za primarne hipertenzije i za sekundarne vezane uz feokromocitom, primarni aldosteronizam, renovaskularnu bolest te bolesti bubrežnog parenhima. Poremećaji koji povećavaju MV tireotoksikoza, arteriovenska fistula, aortna regurgitacijapogotovo ako je udarni volumen povećan, dovode do izolirane sistoličke hipertenzije.

Ponekad stariji bolesnici imaju izoliranu sistoličku hipertenziju uz normalni ili niži MV, vjerojatno zbog smanjene elastičnosti faza i rizik od hipertenzije i njenih velikih ogranaka. Bolesnici sa stalnim visokim vrijednostima dijastoličkog tlaka obično imaju smanjeni MV. Volumen plazme se obično smanjuje s povećanjem krvnog tlaka.

Rijetko, volumen plazme ostaje normalan ili se povećava. Tako npr.

S faza i rizik od hipertenzije dijastoličke vrijednosti krvnog tlaka postupno se smanjuje protok krvi kroz bubrege te polako nastaju promjene u smislu arterioloskleroze. Glomerularna filtracija dugo ostaje normalna poradi čega mora biti povećana filtracijska frakcija.

Protok krvi kroz koronarne, cerebralne i arterije mišića uredan je sve dok u njima ne dođe do značajnih aterosklerotskih promjena. To bi pak značilo da inhibicija tog mehanizma može pojačati djelovanje faza i rizik od hipertenzije, a time i podići krvni tlak. Nije poznato da li uzrok te hiperreaktivnosti leži u simpatičkom sustavu, miokardu ili pak glatkoj muskulaturi krvnih žila. Dobro poznati prediktor hipertenzije je visok puls u mirovanju, koji može biti znak povećane simpatičke aktivnosti.

Također, neki hipertoničari imaju povišene vrijednosti cirkulirajućih katekolamina u mirovanju. Renin—angiotenzin—aldosteronski sustav: Renin—angiotenzin—aldosteronski sustav sudjeluje u regulaciji volumena krvi, a faza i rizik od hipertenzije i krvnog tlaka. Renin, enzim koji se proizvodi u jukstaglomerularnom aparatu, katalizira pretvorbu angiotenzinogena u angiotenzin I, kojeg pak konvertaza angiotenzina ACE cijepa u angiotenzin II.

Ta pretvorba događa se uglavnom u plućima, a djelomično i u mozgu i bubrezima. Angiotenzin II snažan je vazokonstriktor koji također stimulira autonomne centre u mozgu da pojačaju aktivnost simpatikusa te koji stimulira oslobađanje aldosterona i ADH. U plazmi cirkulira i angiotenzin III koji stimulira otpuštanje aldosterona jednako kao i angiotenzin II, ali ima mnogo slabiji vazokonstriktorni učinak.

Lijekovi koji inhibiraju konvertazu angiotenzina ACE inhibitori ne suprimiraju u potpunosti proizvodnju angiotenzina II jer enzimi kimaze također konvertiraju angiotenzin I u angiotenzin II. Lučenje renina kontroliraju najmanje četiri mehanizma koji se međusobno ne isključuju: 1.

Premda je općenito prihvaćeno da je angiotenzin odgovoran za renovaskularnu hipertenziju barem u ranoj fazi, uloga renin—angiotenzin— aldosteronskog sustava u esencijalnoj hipertenziji nije poznata.

Vrlo često se povišen krvni tlak može kod nekih osoba izmjeriti prilikom pregleda u liječničkoj ordinaciji, a da većina kasnijih mjerenja kod kuće pokaže normalan tlak. Taj je fenomen poznat odavno u medicinskoj praksi i naziva se fenomenom bijele kute. Osobe koje reagiraju fenomenom bijele kute imaju povećan rizik razvoja komplikacija na krvožilnom sustavu u kasnijim godinama života. Očito je kako ovakva reakcija na bilo koji stresni podražaj ukazuje na kasnije komplikacije. Vjerojatno je kod tih osoba povišen krvni tlak i pri uzrujavanju, na poslu, svađi.

Međutim, u starijih hipertoničara crne rase čini se da su razine renina niže nego normalno. Također u starijih ljudi nađene su niže razine angiotenzina II.

Hipertenzije vezane uz kronične bolesti bubrežnog parenhima renoprivalne hipertenzije nastaju kao kombinacije mehanizama ovisnih o reninu i o cirkulirajućem volumenu. U većini slučajeva ne može se dokazati povišena reninska aktivnost u plazmi. U takvih hipertenzija povišenje tlaka je obično umjereno te se može korigirati dobrom regulacijom ravnoteže vode i elektrolita.

Manjak vazodilatatornih tvari: Hipertenziju češće uzrokuje manjak vazodilatatora npr. Ako bubrezi ne proizvode dovoljnu količinu vazodilatatora zbog bolesti bubrežnog parenhima ili bilateralne nefrektomijekrvni tlak raste.

Vazodilatatori i vazokonstriktori se također proizvode i u stanicama endotela zbog čega disfunkcija endotela značajno utječe na krvni tlak. Patologija i komplikacije: U ranoj fazi hipertenzije nema patoloških promjena. No teška i dugotrajna hipertenzija oštećuje naročito kardiovaskularni sustav, mozak i bubrege, povisujući rizik za koronarnu bolest, infarkt miokarda i mozga osobito hemoragični te bubrežno zatajivanje. Oštećenja nastaju zbog razvoja generalizirane arterioloskleroze i ubrzanja aterogeneze vidi str.

Arterioloskleroza je karakterizirana hipertrofijom, hiperplazijom i hijalinizacijom medije krvnih žila, što je posebno izraženo u malim arteriolama, pogotovo u bubrezima i očima.

Dijagnoza i posljedice hipertenzije

U bubrezima takve promjene suzuju lumen arteriola zbog čega raste ukupni periferni otpor pa krvni tlak dodatno raste. Uz faza i rizik od hipertenzije, jednom kad se arterije suze, svako dodatno skraćenje već hipertrofičnih glatkih mišićnih stanica suzuje lumen u većoj mjeri nego u arterijama normalnog promjera. Ovi učinci mogu objasniti pojavu da što dulje hipertenzija traje, manje je vjerojatno da će specifično liječenje sekundarnih uzroka npr. Povećano tlačno sistoličko opterećenje rezultira postupnom hipertrofijom lijeve klijetke, što pak uzrokuje dijastoličku disfunkciju.

Na kraju se lijeva klijetka proširi što je uzrok dilatacijske kardiomiopatije i sistoličkog zatajivanja. Isto tako, disekcija torakalne aorte najčešće je posljedica hipertenzije, a gotovo svi bolesnici s abdominalnim aneurizmama imaju povišen krvni tlak. Simptomi i znakovi Hipertenzija je obično asimptomatska sve dok se ne razviju komplikacije na ciljnim organima.

Hipertoničari u kojih se nisu razvile komplikacije nemaju simptoma kao što su vrtoglavice, omaglice, crvenilo lica, glavobolje, umor, epistaksa ili nervoza. Teške pak hipertenzije vidi str.

Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije

Četvrti srčani ton jedan je od najranijih znakova hipertenzivne bolesti srca. Retinalne promjene obuhvaćaju suženje arteriola, krvarenje, eksudate te edem papile kod encefalopatije. Te promjene klasificirane su u 4 stupnja Keith—Wagener—Bakerova klasifikacija u kojoj svaki sljedeći ima sve težu prognozu: 1.

Dijagnoza Hipertenzija se dijagnosticira sfigmomanometrijom, dok nam anamneza, fizikalni pregled te razni testovi i dijagnostičke procedure mogu pomoći u otkrivanju etiologije i detekciji oštećenja ciljnih organa. Krvni tlak se mjeri kroz tri dana i to po dva puta, prvo naranče i hipertenzija ležećem ili sjedećem položaju, a zatim nakon što bolesnik stoji minimalno 2 minute.

Prehrana po bolestima

Prosjek takvih mjerenja možemo koristiti za dijagnozu hipertenzije. Krvni tlak može biti klasificiran kao: normani krvni tlak, prehipertenzija, stadij 1 ili blaga hipertenzija te stadij 2 hipertenzije prema JNC—7, vidi TBL. Normalne vrijednosti krvnog faza i rizik od hipertenzije su u dojenčadi i djece mnogo niže vidi str. Idealno bi bilo krvni tlak mjeriti nakon što se bolesnik odmara barem 5 minuta i to u različito doba dana.

To bi značilo da pretili bolesnici trebaju veće manšete. Manšeta se napuše iznad očekivane vrijednosti sistoličkog tlaka te se postupno ispušta zrak dok je slušalica stetoskopa postavljena iznad brahijalne arterije.

vezani članci

Tlak koji očitamo kad prvi put čujemo puls zapravo je sistolički tlak, dok je dijastolički tlak onaj koji očitamo kad zadnji put čujemo puls. Na istom principu temelji se mjerenje tlaka na podlaktici radijalna arterija ili bedru poplitealna arterija.

Sistolički krvni tlak je tlak koji krv vrši na stijenke arterija tijekom kontrakcije miokarda, a dijastolički krvni tlak je tlak koji se vrši na stijenke arterija kada je srce u fazi relaksacije između kontrakcija. Krvni tlak označava se s RR u čast talijanskog liječnika Riva-Roccija koji je izumio jednostavan sfigmomanometar za mjerenje krvnog tlaka. Hipertenzija povećava rizik od faza i rizik od hipertenzije kardiovaskularnih bolesti, kroničnih bolesti bubrega, perifernih bolesti arterija, moždanog udara i srčanog infarkta. Vrlo zabrinjavajuća činjenica je kako otprilike 65 milijuna Amerikanaca ima visoki krvni tlak, dok u Hrvatskoj postoji 1,6 milijuna ljudi s istim problemom.

Najtočniji su živini tlakomjeri. Mehanički se pak tlakomjeri moraju povremeno podešavati, a automatski čitači često su netočni. Mjerenje se vrši na obje ruke.

Ako su vrijednosti na jednoj ruci više, te ćemo vrijednosti koristiti za dijagnozu i praćenje. Također krvni tlak možemo mjeriti i na bedru s mnogo većom manšetom da bi faza i rizik od hipertenzije koarktaciju aorte, pogotovo u bolesnika s oslabljenim ili zakašnjelim femoralnim pulsom.

U slučaju koarktacije vrijednosti krvnog tlaka bi bile znatno niže na obje noge. Ako su vrijednosti krvnog tlaka malo više od normalnih ili ako značajno kolebaju potrebno ih je pratiti neko vrijeme.

U nekim slučajevima, prije nego što se razvije hipertenzija vrijednosti krvnog tlaka mogu samo ponekad biti povišene.

Hipertenzija - Visoki krvni tlak - Fitnes učilište

Taj bi fenomen možda mogao objasniti tzv. Međutim, ekstremno visoke vrijednosti koje se izmjenjuju faza i rizik od hipertenzije normalnim mjerenjima su neuobičajene i mogu ukazivati na feokromocitom ili na narkomaniju.

Anamneza: Anamneza uključuje pitanja o trajanju hipertenzije i znanim prijašnjim vrijednostima, o simptomima eventualne bolesti koronarnih arterija, srčanog zatajivanja ili drugih važnih komorbiditetnih entiteta CVI, bubrežno zatajivanje, bolest perifernih krvnih žila, dislipidemija, dijabetes, gihtkao i obiteljsku anamnezu svih ovih bolesti. Socijalna anamneza uključuje pak pitanja o fizičkoj kondiciji tj. Prehrambena anamneza obraća pažnju na unos soli i stimulansa čaj, kava, tamne sode.

Fizikalni pregled: Fizikalni pregled uključuje mjerenje visine, težine i opsega struka, fundoskopski pregled poradi eventualne retinopatije, auskultaciju zbog mogućih šumova u vratu ili abdomenu te kompletni kardiološki, respiratorni i neurološki pregled. Također palpiramo abdomen zbog mogućeg povećanja bubrega i abdominalnih masa. Pretrage: Što je hipertenzija teža ili što se ranije javila, to će obrada biti šira. Općenito, kad se u nekog bolesnika tek postavi dijagnoza hipertenzije, rutinski se rade testovi kojima se procjenjuje šteta na ciljnim organima te prepoznaju kardiovaskularni rizični čimbenici.

Često se određuje i TSH. Aktivnost renina u plazmi ne pomaže nam, kako u dijagnostici pa tako ni pri faza i rizik od hipertenzije terapije. No, ovisno o rezultatima rutinskih testova, može biti potrebno učiniti dodatne pretrage. Ako npr.

Važne informacije