Deksametazon i hipertenzija,
Pretraga po izdanju Suvremene dvojbe oko kortikosteroidne terapije u perinatologiji: Novije spoznaje o adrenokortikalnoj funkciji u novorođenčadi Kortikosteroidi su deksametazon i hipertenzija lijekovi u perinatalnoj medicini, iako je mnogo nejasnoća i opasnosti u mehanizmu njihova djelovanja. Prenatalna primjena kortikosteroida počela je prije tak godina kad je utvrđeno da oni induciraju sazrijevanje fetalnih pluća i smanjuju učestalost deksametazon i hipertenzija distresa nedonoščadi.
Postnatalno primijenjeni kortikosteroidi također kratkoročno povoljno utječu na ventilaciju i preveniraju kroničnu plućnu bolest. Međutim, sve je više dokaza da kortikosteroidi uzrokuju zaostajanje u rastu i neurorazvoju djece. Razlike postoje ovisno o razdoblju i duljini primjene, dozi i obliku lijeka. Razvoj i funkcija nadbubrežne žlijezde ploda ovisi o složenom hormonskom feto-materno-placentnom međudjelovanju.
Niske vrijednosti fetalnog kortizola osiguravaju rast i proliferaciju fetalnih tkiva sve do posljednjih tjedana intrauterinog razvoja, kada dolazi do stimulacije hipotalamo-hipofizno- adrenalne osovine ploda. Posljedice izloženosti fetusa povišenim razinama kortizola u kritičnim razdobljima razvoja mogu sezati u odraslu dob, jer se smanjuje broj stanica organa i mijenja prag osjetljivosti hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine.
Epidemiološ ke studije to povezuju s nastankom hipertenzije, bubrežnih bolesti, dijabetesa i depresije. Kod vrlo nezrele ili bolesne novorođ deksametazon i hipertenzija mnoga se klinička stanja mogu povezati s neadekvatnom funkcijom kore nadbubrežne žlijezde.
Davanje niskih doza kortikosteroida može imati povoljan učinak bez štetnih kasnih posljedica. Indikacije i antenatalno i postnatalno razdoblje u kojem je kortikosteroide opravdano primjenjivati treba još preciznije odrediti. Čini se da postoji opčinjenost njihovim terapijskim učincima, posebno u liječenju bolesti za koje nema etiološki djelotvornog lijeka.
Mnogo je nejasnoća oko njihova djelovanja i s pravom se postavljaju pitanja o opravdanosti njihove primjene u mnogim patološkim stanjima.
Iako je traženo kao uzrok hipertenzije, oštećenje bubrega nije nađeno. U otpusnom pismu je pisalo da mi je nađena uvećana M komponenta — protein IgG, te da je na gornjoj granici. Nisam imao nikakve simptome, sugerirano mi je da se moram kontrolirati. Godine
Brojne nuspojave liječenja kortikosteroidima, od kojih su neke ozbiljne i dugotrajne, a deksametazon i hipertenzija nisu kroz deksametazon i hipertenzija vrijeme ni zamjetljive, nameću poseban oprez u procjeni odnosa koristi prema opasnostima njihove neki diuretici je bolje za hipertenziju kod svake indikacije. U perinatalnu se medicinu kortikosteroidi uvode Otad su objavljene brojne studije i meta-analize na kojima se temelje preporuke o antenatalnoj primjeni kortikosteroida, ali još i sad pouzdano ne znamo, s obzirom na moguće dugoročne štetne posljedice, koji je najbolji oblik lijeka, a koji način primjene, i u kojim su stanjima i kojim tjednima trudnoće kortikosteroidi zaista indicirani Još je veća nesigurnost oko načina i opravdanosti postnatalne primjene kortikosteroida.
Neupitan je njihov neposredni povoljan učinak u mehanički ventilirane deksametazon i hipertenzija. Tom se terapijom donekle olakšava ekstubacija i smanjuju trajanje i komplikacije mehaničke ventilacije novorođ enčadi i dojenčadi. Svojim protuupalnim djelovanjem kortikosteroidi takođ er smanjuju učestalost javljanja kroni- čne plućne bolesti ili bronhopulmonalne displazije.
Međutim, ne zna se pouzdano utječe li postnatalna primjena kortikosteroida uopće povoljno na dugoročnu prognozu i preživljenje liječene djece. Štoviše, novije studije koje uključuju rezultate vi- šegodišnjeg praćenja pacijenata novoro- đenačkih odjela intenzivne deksametazon i hipertenzija povezuju smetnje u kasnijem rastu i psihomotornom razvoju djece s kortikosteroidnom terapijom u novorođenačkom razdoblju.
Razlike postoje u odnosu na razdoblje koje je proteklo deksametazon i hipertenzija rođenja do davanja lijeka, u odnosu na duljinu primjene, dozu i oblik lijeka. Brojna su istraživanja koja pokušavaju utvrditi te razlike i neki se zaključci mogu prihvatiti kao preporuke za kliničku neonatološku praksu To se prvenstveno odnosi na kortizol i aldosteron. Kortikosteroidi ili preciznije hidroksikortikosteroidi ili drugim imenom glukokortikoidi izlučuju se u zoni fascikulati.
Kortizol je najvažniji kortikosteroid, poznat je i kao spoj F ili hidrokortizon.
Što je to nuspojava?
Djelovanjem enzima 11ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze tipa 1 i 2 iz kortizola nastaje kortizon. Samo enzim tipa 1 omoguć uje dvosmjernu reakciju 12, Glukokortikoidi se vežu na specifične receptore u mnogim tkivima i tako utječu na metaboličke procese. Njihovo se djelovanje klasično odvija preko transkripcije gena i stvaranja mRNA i sinteze proteina, do čega dolazi pošto se hormon veže na citoplazmatski proteinski deksametazon i hipertenzija i zatim djeluje na jezgru stanice.
Uz genomske postoje i negenomski učinci kortikosteroida, koji nastupaju brže. Specifični negenomski učinci nastaju preko steroidnih receptora na staničnoj membrani koji aktiviraju proteinske kinaze u citoplazmi, a ne djeluju na jezgru stanice. Kortikosteroidi u visokim dozama mogu izazvati i nespecifič ne negenomske parakrine učinke zbog fizikalno-kemijskih interakcija sa staničnim membranama. U mnogim tkivima glukokortikoidi pokreć u kataboličke procese.
Tako, primjerice, pod njihovim utjecajem dolazi do razgradnje proteina u mišićima, koži, vezivnom, masnom i limfnom tkivu.
S druge strane, deksametazon i hipertenzija jetri glukokortikoidi stimuliraju enzime glukoneogeneze i povećavaju količinu glikogena i proteina. U suvišku oni dovode do hiperglikemije, hipertenzije, hipertrofične deksametazon i hipertenzija, gastro-intestinalnog deksametazon i hipertenzija i perforacije crijeva, smanjuju rast i prirast na tjelesnoj masi. Postoje brojni sintetski analozi kortizona i hidrokortizona. Prednizon i prednizolon karakterizira dodatna dvostruka veza u prstenu A.
Njihovo je protuupalno djelovanje deksametazon i hipertenzija puta jače u odnosu na prirodne kortikosteroide. Isto je toliko izraženiji i njihov učinak na metabolizam ugljikohidrata, dok je djelovanje na retenciju vode i soli oslabljeno. Halogenirani derivati imaju dodatno višestruko pojačan protuupalni učinak, koji u najvećoj mjeri proizlazi iz promijenjenog kretanja neutrofila.
Naime, zbog djelovanja kortikosteroida, endotelne stanice i neutrofili ispoljavaju manje athezijskih molekula na površini, što može biti rezultat smanjene produkcije proupalnih medijatora u makrofazima. To je razlog da se neutrofili ne zaustavljaju uz endotel i ne odlaze na mjesto upale. Uz to se smanjuje vazodilatacija, stabilizira membrana lizosoma i smanjuje fagocitoza.
Najčešće primjenjivani sintetski kortikosteroidi su deksametazon i betametazon. To su derivati prednizolona koji imaju atom fluora na devetom atomu ugljika. Time se znatno povećava njihovo glukokortikoidno djelovanje, a smanjuju se mineralokortikoidni i imunosupresivni učinci. Treći fluorirani kortikosteroid je triamcinolon, koji se nikad nije upotrebljavao za maturaciju deksametazon i hipertenzija pluća zbog teratogenosti zamijećene u pokusima na životinjama.
Deksametazon i betametazon su stereoizomeri i razlikuju se po orijentaciji metilne skupine na Zbog minimalne razlike u strukturi, imaju sličnu farmakokinetiku. I deksametazon i betametazon imaju sličan afinitet vezanja za kortikosteroidne receptore. Genomski učinci transaktivacije i transrepresije mijenjaju ekspresiju pojedinih gena.
Ti se učinci mogu zapaziti tak minuta nakon aktivacije receptora, bilo deksametazonom ili betametazonom. Specifični i nespecifični negenomski učinci nastupaju znatno brže, unutar nekoliko deksametazon i hipertenzija, ali pri višim koncentracijama lijeka.
Jedan od nespecifič nih učinaka je inhibicija stanične respiracije i u tom je smislu deksametazon djelotvorniji 4. Neželjeni efekti kortikosteroida mogli bi nastupiti zbog negenomskih mehanizama djelovanja pa bi stoga više doze, posebno deksametazona, bile štetne.
Rezultati ispitivanja na ljudima su ograničeni i različiti. Čini se da bi betametazon mogao imati poštedniji ili povoljniji učinak na fetalni i neonatalni mozak, jer su veća neurološ ka oštećenja utvrđena u djece koja su deksametazon i hipertenzija ili postnatalno primala deksametazon i hipertenzija.
Nakon antenatalno primijenjenog betametazona incidencija je cisti- čne periventrikularne leukomalacije bila manja i u odnosu na prematuruse koji nisu dobivali kortikosteroide Moguće je da neurotoksičnosti pojedinih komercijalnih preparata pridonose neaktivne tvari u njima, kao što je utvrđeno za sulfite. R a z v o j f u n k c i j a k o r e n a d b u b r e ž n e ž l i j e z d e Koru nadbubrežne žlijezde čine zona glomeruloza koja se nalazi subkapsularno, zatim šira zona fascikulata i uz medulu smještena zona retikularis.
Za plod i novorođenče je specifična fetalna kora koja je smještena centralnije i histološki je različita. Njena je aktivnost u proizvodnji steroidnih hormona pred kraj intrauterinog razvoja još i veća nego što je u normalnim uvjetima u odrasloj dobi Taj podatak svakako iznenađuje i navodi na istraživanja, ali još ipak nije sasvim jasno koji intrauterini čimbenici određuju rast i funkciju fetalne nadbubrežne žlijezde i koliko je ona važna za održavanje trudnoć e i nastup porođaja.
U danima nakon rođenja fetalna kora brzo involuira. U prva se 4 dana stoga masa nadbubrežne žlijezde smanji za četvrtinu, za 2 - 4 tjedna se smanji na polovicu, a u narednih 6 mjeseci fetalna kora sasvim nestane.
Razvoj i funkcija nadbubrežne žlijezde ploda ovisi o složenim odnosima u okviru feto-materno-placentnog međudjelovanja. Niske vrijednosti fetalnog kortizola do posljednjih tjedana intrauterinog razvoja osiguravaju stalni rast i proliferaciju fetalnih tkiva, a tek povišenjem razine glukokortikoida u posljednjim tjednima dolazi do diferencijacije i maturacije deksametazon i hipertenzija koja je potrebna za ekstrauterini život.
To se prvenstveno odnosi na pluća, jetru, crijevo, bubreg. Majčin kortizol lako prelazi u posteljicu, ali se tu većinom oksidira pod djelovanjem enzima deksametazon i hipertenzija dehidrogenaze tipa 2 u biološki inaktivni kortizon i kao takav prelazi u plod. Učinak je tog enzima na sintetske, egzogene korti- E. Suvremene dvojbe oko kortikosteroidne terapije u perinatologiji…Paediatr Croat ; kosteroide deksametazon i hipertenzija pa oni u većoj mjeri prelaze kroz posteljicu u aktivnoj formi U ranoj je gestaciji normalno omogu- deksametazon i hipertenzija veći prelaz majčinog kortizola u plod zbog tada niske razine enzima 11ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze tipa 2 u posteljici.
Niska razina tog enzima u posteljici može biti trajnija u nekim patološkim stanjima, pa je fetus zbog toga kroz dulje vrijeme izložen povišenim razinama kortizola. U nekim fetalnim tkivima, koja posjeduju enzim ketosteroidnu reduktazu, moguća je redukcija kortizona bor i hipertenzija u aktivni kortizol. Međutim, glavni izvor kortizola u ploda njegova je nadbubrež na žlijezda.
Fetalni se kortizol tako- đer zbog djelovanja enzima 11ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze tipa 2 koji je prisutan u fetalnim tkivima većinom oksidira u kortizon i druge metabolite.
Navigacijski izbornik
Za fetalnu koru nadbubrežne žlijezde tipičan je nedostatak enzima 3ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze koji katalizira proizvodnju adrenalnih steroidnih hormona iz kolesterola. Zbog nedostatka tog enzima plod sintetizira kortizol iz progesterona, a tek deksametazon i hipertenzija od Glavni produkt fetalne kore nadbubre- žne žlijezde koji prelazi u posteljicu je dehidroepiandrosteron, i to u obliku sulfata DHEAS.
U posteljici se iz njega sintetiziraju placentni estrogeni. Oni pozitivnom spregom reguliraju razinu deksametazon i hipertenzija 11ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze tipa 2, odnosno oksidaciju kortizola u kortizon. Tako se povećanjem aktivnosti fetalne nadbubrežne žlijezde smanjuje razina kortizola koji iz posteljice prelazi u plod i djeluje inhibicijski na hipotalamo-hipofizno- adrenalnu osovinu ploda.
To, konač no, kako napreduje gestacija, sve više stimulira proizvodnju fetalnog adrenokortikotropnog hormona i kortizola. Stimulirajuće djelovanje na fetalnu nadbubrežnu žlijezdu ima također hormon posteljice CRH corticotropin — releasing hormonekojeg razina eksponencijalno raste pri kraju trudnoće i kulminira početkom porođaja.
Za razliku od CRH-a iz hipotalamusa, čije je lučenje suprimirano povišenom razinom kortizola, posteljič ni CRH je u pozitivnoj sprezi s fetalnim kortizolom. Tako u posljednjim tjednima trudnoće hipertrofična nadbubrežna deksametazon i hipertenzija ploda povećano izlučuje DHEAS i kortizol, koji u posteljici povećavaju oksidaciju majčinog kortizola u kortizon, odnosno proizvodnju posteljičnog CRH-a, a to stimulira hipotalamo-hipofizno- adrenalnu osovinu ploda Utvrđeno je da tu osovinu mogu takođ er stimulirati proupalni citokini, kao primjerice interleukin 1ß i interleukin 6.
Zbog toga je moguće da u stanjima intrauterine infekcije dolazi deksametazon i hipertenzija pojačane proizvodnje fetalnog kortizola i posteljičnog CRH-a, što može biti i jedan od mehanizama prijevremenog porođaja U stanjima kad je fetus pasivno izlo- žen povišenim razinama kortizola, suprimirana je njegova hipotalamo-hipofizno- adrenalna osovina i adrenokortikotropni je hormon snižen.
Deksametazon i hipertenzija se događa, kako je već spomenuto, ili zbog smanjene razine enzima 11ß-hidroksisteroidne dehidrogenaze tipa 2 u posteljici ili zbog majčinog povećanog stvaranja kortizola u stanjima stresa ili zbog terapijski primijenjenih egzogenih glukokortikoida. Takvu djecu karakterizira zaostatak u intrauterinom rastu i hipoplazija nekih organa, ali i promijenjeno neuro-endokrino programiranje hormonskih odgovora.
Zbog svega toga posljedice izloženosti fetusa povećanim razinama kortizola mogu sezati do u odraslu dob Najprije je epidemiološkim istraživanjima utvrđena povezanost hipertenzije u odraslih osoba s manjom porođajnom masom. Zatim je fetalno podrijetlo ili fetalno programiranje deksametazon i hipertenzija koje se javljaju u odrasloj dobi dovedeno u vezu i s nastankom nekih drugih kardiovaskularnih bolesti, kroničnih bubrež nih bolesti, pa šećerne bolesti tipa 2, odnosno rezistencije na inzulin, kao i depresije.
Objašnjenje za nastanak nekih od tih bolesti moglo bi biti u tome da povi- šenje fetalnog kortizola u vrijeme hiperplazije tkiva rezultira smanjenim brojem stanica organa. Još veću bi važnost mogle imati funkcijske promjene i drukčiji prag osjetljivosti hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine, zbog čega odgovor na stres ostaje trajno promijenjen Deksametazon i hipertenzija t a n j e r deksametazon i hipertenzija l a t i v n e a d r e n o k o r t i k a l n e i n s u f i c i deksametazon i hipertenzija e c i j e n o v o r o đ e n č a d i S obzirom na prije izložene mehanizme razvoja i sazrijevanja adrenokortikalne funkcije i brojnih utjecaja na taj razvoj, nameće se pitanje zrelosti hipotalamo-hipofizno- adrenalne osovine u novorođen- čadi, posebice male nedonoščadi, kao i adekvatnosti njihovog odgovora na stres.
Mnoga se klinička stanja u izrazito nezrele novorođenčadi, koja utječu na preživljenje te djece, mogu dovesti u vezu s neadekvatnom funkcijom kore nadbubrežne žlijezde. Kako se granice preživljenja nedonošč adi pomiču prema sve nižim tjednima gestacije, to problem postaje očitiji pa je i sve više istraživanja koja se time bave. Također je važno pitanje adrenalne deksametazon i hipertenzija u teško bolesne terminske novorođ enčadi Nedostatak glukokortikoida može uzrokovati hipotenziju, šok i smrt.
Glukokortikoidi reguliraju metabolizam proteina, ugljikohidrata, masti i nukleinskih kiselina. Zbog njihova nedostatka nastaje hipoglikemija već u prvim satima nakon rođenja. Oni reguliraju volumen ekstracelularne tekućine tako što smanjuju prijelaz vode u stanice i olakšavaju ekskreciju vode bubregom.
Свежие записи
Djelovanjem preko citokina i drugih medijatora, glukokortikoidi inhibiraju upalne i alergijske reakcije. Oni također djeluju i na središnji živčani sustav, posebno na područje hipokampusa zbog množine prisutnih glukokortikoidnih receptora. Nedostatak, kao i višak kortizola, ostavlja trajne štetne posljedice zbog procesa apoptoze i neurodegeneracije. Procjena adrenalne funkcije u novorođ enčadi je složena.
Deksametazon i gipertenzija
Nakon izrazito visokih vrijednosti adrenalnih hormona pri deksametazon i hipertenzija, dolazi brzo deksametazon i hipertenzija smanjenja njihove razine u krvi. Niske bazalne vrijednosti kortizola u nedonoščadi mogu biti dostatne u stabilnim kliničkim stanjima, ali nedovoljne u situacijama teške bolesti i stresa Posljedice nedostatne adrenokortikalne rezerve su najčešće hipotenzija i nestabilnost kardiovaskularnog sustava, oligurija i hiponatremija Ta stanja mogu rezultirati smrću.
Kako je testiranje adrenokortikotropnim hormonom teže izvedivo u ovoj dobi, a i normalne vrijednosti odgovora na stimulaciju nisu pouzdano utvrđene za tu vrlo diferentnu populaciju, teško je govoriti koliko je česta relativna adrenalna insuficijencija u novorođenčadi. Čini se da bi ona mogla biti relativno česta u stanjima septičnog šoka i da bi primijenjene niske doze hidrokortizona mogle imati povoljan učinak.
Brzi učinak hidrokortizona na povišenje krvnog deksametazon i hipertenzija u prematurusa s hipotenzijom, koja se ne popravlja na terapiju vazopresorima, govori u prilog tome da je djelovanje primijenjenog hidrokortizona preko membranskih receptora, tj.
- Hipertenzija 3. stupanj da to
- Dijagnoza hipertenzije 1 stupanj
- Liječenje hipertenzije nakon srčanog udara
- Hipertenzija savjetovati liječnici
Taj je terapijski učinak moguće objasniti promptnim poviš enjem razine deksametazon i hipertenzija kalcija ili pak povećanjem broja adrenergi- čkih receptora, ili inhibicijom sinteze du- šikovog oksida, smanjenjem razine prostaciklina ili smanjenjem propusnosti kapilara i još nekim drugim mehanizmima.
A n t e n a t a l n a p r deksametazon i hipertenzija m j e n a k o r t i k o s t e r o i d deksametazon i hipertenzija Utvrđeno je da glukokortikoidi deksametazon i hipertenzija specifičnih proteina induciraju biokemijsku i strukturnu maturaciju više fetalnih organa, čime je moguće smanjiti komplikacije do kojih dolazi zbog nedonošenosti 21, Za preživljenje izvan maternice bitna je zrelost pluća.
Endogeni adrenalni steroidi imaju ulogu u normalnom razvoju fetalnih pluća koja posjeduju receptore za glukokortikoide. Glukokortikoidi se normalno u većoj mjeri izlučuju tek u posljednjim tjednima fetalnog razvoja i tada, između ostalog, ubrzavaju diferencijaciju alveola i povećavaju sintezu surfaktanta.
